Karlovac i okolica

09.09.2009.

U jutro dana 09. rujna naš se mali tim (profesor V.P. Goss i njegovi novaci V. Jukić, M. Cepetić i D. Dujmović) ukrcao u automobil i krenuo prema Karlovcu u obilazak terena između Dobre i Kupe uz pratnju i stručno vodstvo gospođe Marinke Mužar iz Konzervatorskog odjela u Karlovcu.

S gospođom Mužar smo se našli na Dubovcu, gdje smo i započeli s radom (početak je bio vrlo sladak uz svježu savijaču od rabarbare koju je netom prije našeg dolaska ispekla naša domaćica u Karlovcu). Smješten na istaknutoj uzvisini lanca brežuljaka kojim, u ovom dijelu završava Panonska ravnica prema zapadu i prelazi u gorski, sve strmiji pejzaž, Dubovac kao na dlanu kontrolira čitavo područje na istok, a pogled u daljini zaustavljaju tek masivi Žumberka, Medvednice i Petrove gore. Pravokutna kula od opeke najstariji je dio postojeće utvrde i jezgra srednjovjekovnog naselja koje se u koncentričnim krugovima slijevalo niz obronke. Prema riječima gospođe Mužar, na platou ispred kule nalazila se crkva Sv. Mihaela koja je postojala sve do 19.stoljeća, a na prostoru između kule i crkve se trgovalo. U 15. stoljeću se uz kulu nadograđuju krila s tri kružne ugaone kule i unutrašnjim dvorištem – čime dvorac poprima oblik koji je zadržao do danas. U unutrašnjem dvorištu je u temeljima otkrivena kružna kula koja je vjerojatno najstariji dio fortifikacije na tom mjestu.

Na susjednom brijegu, podno utvrde, nalazi se crkva Marije Snježne; jednobrodna crkva s dubokim svetištem i poligonalnom apsidom te tornjem ispred pročelja, bila je pregrađivana tokom vremena – najstariji su dijelovi crkve toranj koji je bio obrambena građevina i svetište koje je bilo srednjovjekovna crkva. U toj fazi prostor između crkve i fortificija je bio slobodan te je takav raspored mogao ponavljati situaciju sa Dubovca (kula s trgom i crkvom Sv. Mihaela). Kasnije je na staru crkvu nadograđen brod i tako ju povezao s kulom, koja je postala crkveni toranj.

Nakon Dubovca, krenuli smo prema istoku, zašavši u krajolik kojim cesta vijuga u svim smjerovima prateći gorovit teren. Iduća postaja bio je Novigrad na Dobri, većini putnika autocestom poznat po obnovljenoj utvrdi koja se s nje vidi. Međutim, nismo posjetili utvrdu, nego župnu crkvu. Dobro istražena i prezentirana, primjer je uspješne suradnje župnika (pater Filip Vicić) i konzervatora. Također pregrađivana kroz stoljeća, ova jednobrodna crkva s poligonalnom apsidom i aksijalnim tornjem uz pročelje nakon konzervatorskih zahvata izlaže pogledu sve faze svoga nastanka – od kasnogotičkog svetišta s križno rebrastim svodom i elegantnim konzolama u obliku glavica koje podržavaju rebra, preko višeslojnog fresko oslika u svetištu (15. i 16. stoljeće) i prezentirane originalne žbuke, do zazidanih gotičkih, renesansnih i baroknih otvora u ziđu koje je kroz čitavo vrijeme sačuvalo postojeći perimetar.

Zahvalni na okrijepi pateru Viciću, nastavili smo dalje prema istoku i Kupi te se zaustavili u Johima pored grobne crkve Sv. Mateja apostola. Na vanjštini južnog zida broda vidljiva su dva izblijedjela oslikana krizostoma – kružne forme s latičastim ispunama koje, prema riječima gospođe Mužar, porijeklo vuku iz staroslavenske ikonografije, a nalaze se na brojnim crkvama uz Kupu i to s obje – i hrvatske i slovenske strane rijeke. Na istom zidu, ispod strehe krova, vidljiv je otvor puškarnice. Apsida je izvana poligonalna s okulusom probijenim u vrlo debelom zidu. Toranj je nadograđen u 19. stoljeću, s pretpostavkom gospođe Mužar da je zamijenio zvonik na preslicu ili drveni zvonik. U unutrašnjosti brod crkve je prekriven kasnijim drvenim bačvastim svodom koji prekriva puškarnicu vidljivu izvana. Zbog puškarnice i masivnosti apside, postoji mogućnost da je crkva služila kao utvrđenje ili zbjeg za okolno stanovništvo u vrijeme osmanlijskih prodora.

U nastavku našeg obilaska, prateći tok Kupe nizvodno, pogledali smo crkve Sv. Jurja u Vukovoj Gorici i Sv. Leonarda u Doljnjem Prilišću, obje po karakteristikama slične Sv. Mateju u Johima – jednobrodne, s masivnim apsidama, poligonalnim izvana, tornjevima dograđenim u 19. stoljeću, izvana ukrašene krizostomima, s puškarnicama.

Sv. Juraj u Vukovoj Gorici sagrađen je na najvišem vrhu u okolici, s odličnim pregledom krajolika i nadaleko vidljiv. I struktura sela je interesantna, s kućama uz cestu koja vijuga obronkom i spiralno se uspinje do vrha i crkve. Sama je crkva obnovljena i u južnom je zidu broda prezentirana puškarnica i veliki kameni kružni oblik koji je kao spolija jednostavno poslužio pri gradnji zida. Također i u sakristiji, naknadno dozidanoj uz apsidu, u zidu broda crkve (koji je nekada bio vanjski) vidi se ugrađena rimska stela s dva portreta. Na apsidi su bojom ocrtani ugaoni kameni, a sa sjeverne strane nalazi se krizostom s čipkastom ispunom.

Sv. Leonard u D.Prilišću, nalazi se na uzvišenju iznad same Kupe, s vrlo strmim obronkom prema rijeci sa zapadne i sjeverne strane, a laganijim padom prema jugu. Također nedavno obnovljen, na apsidi ima dvije puškarnice i crvenim konturama oslikani okvir prozora, te istom crvenom bojom naslikani barjak s mačem na vanjskom sjevernom zidu broda. U unutrašnjosti je apsida vješto oslikana viticama i elegantnim likovima anđela, a na trijumfalnom je luku prikaz navještenja. Trebalo bi spomenuti i središnji oltar, vrlo kvalitetan rad iz 17.stoljeća. Na južnom zidu broda koji je nakada bio vanjski, a sada se nalazi u prizidanoj sakristiji, naslikana su dva krizostoma.

Niže niz Kupu, malo se odmaknuvši od njene obale prema istoku, popeli smo se do crkve Sv. Antuna Pustinjaka u Rosopajniku – ova je crkva u prilično lošem stanju, prije nekoliko godina se urušio svod, no pod krovom je. Ovdje je također slučaj da je na stariju crkvu s poligonalnom apsidom nadozidan brod s tornjem. No intrigantna je velika razlika u razinama poda između apside i današnjeg svetišta, odnosno starog broda crkve. Na sjevernoj strani apside je slabo vidljiv u kamenu urezan krizostom.

Nakon Rosopajnika, odvojili smo se od Kupe i krenuli prema istoku, prešli na desnu obalu Dobre i zaustavili se kod crkve Sv. Marka u Gornjim Stativama – položaj na platou na vrhu brijega nad Dobrom i cestom koja vodi uz nju kao i već viđena forma crkve – poligonalna apsida s izduženim svetištem i brodom ispred, sugeriraju da bi se također moglo raditi o srednjovjekovnom lokalitetu, odnosno o crkvi koja ponovno ima nadozidani brod kao i ranije opisani primjeri.

U nastavku obilaska držeći se toka Dobre nizvodno, stigli smo do Zadobarja i crkve Sv. Antuna Pustinjaka, mogli bismo reći šećera na skorom kraju dana! Oblicima sve već viđeno, poligonalna apsida, brod, nadozidani novi brod, toranj iz 19. stoljeća nad starim fortificijem (koji se nalazio ispred stare crkve), vanjština ničim ne odaje iznenađenje na koje smo naišli unutra – potpuno očuvani fresko oslik apside i trijumfalnog luka te naznake prema sondama da se oslik u velikoj mjeri očuvao i na bočnim zidovima, oduševili su nas i ostavili bez daha! Kasnogotički oslik sa školskim primjerom ikonografskog rasporeda prikaza, glagoljaškim je grafitom datiran oko 1437. godine.

Na kraju današnjeg terenskog rada, razgledali smo obnovljeni pavlinski samostan na Sveticama i spustili se do Karlovca. Radni smo dan zaključili tamo gdje smo ga ujutro i započeli – na Dubovcu, dokrajčivši savijaču od rabarbare.

Još jednom zahvaljujemo gospođi Mužar na svemu!

Danko Dujmović

[Show as slideshow]