Trema – address/report

Srijeda, 23.01.2008.

Obišli smo dio Treme. Uz pisca ovih redaka sudjelovali su njegovi novaci, Vjekoslav Jukić i Tihana Puc, Milan Pezelj, ravnatelj i Krešimir Karlo, suradnik Uprave za zaštitu kulturne baštine u Bjelovaru, te dr. Goran Jakovljević, viši kustos Gradskog mzeja Bjelovar, arheolog.

Trema je brežuljkasta visoravan (oko 7 km  S-J. oko 4 Z-I, 150-200 nmv) na krajnjem zapadnom dijelu Bilogore, iznad Križevaca. Sadrži desetak naselja, te veći broj razbacanih skupina kuća. Dobrim dijelom ispunjava trokut između tri današnja i stara sjedišta župa – Đurđic (Sv. Juraj). Sv. Ivan Žabno (Sv. Ivan Krstitelj), i Sv. Petar Čvrstec (Sv. Petar). Sama Trema nije župa, niti je bila u srednjem vijeku. Lokalno stanovništvo, kajkavci, zovu svoj kraj Trema, no ijekavci na jug oko Hagnja, zovu ga Trijem, Trijemići, što samo potvrđuje očito, a to je da je kraj dobio me po riječi koja označava dobro građenu zgradu te je značenjski bliska riječima hram i kremlj (i toranj). No stanovnici Treme nisu svijesni te etimologije.

Na karti (25000) Trema ima mnogo. Kao Trema označeno je južno središnje područje platoa, također i sjevernije centralno područje, Prkos Tremski (da li netko zna što Prkos znači u ovom slučaju; čini mi se da su ti Prkosi samo u Vojnoj Krajini) na sz od ovog posljednjeg, Trema (Osuđevo) na si, te Tremske livade daleko na sz u dolini uz riječicu Glogovnicu. Radi se o jasno određenom geografskom i populacijskom pojmu. Iako Trema nije visoka, jasno se izdiže iz ravnice a obodni brežuljci vješto kriju ono što se iza njih nalazi. Čak niti Đurđic na izrazito istkanutom brežuljku zapadno od Treme (204) ne vidi se iz doline!

Vjersko središte Treme je crkva Sv. Julijane u zaseoku Pintiči, predijela Dvorišče, na kraju dugačke grede nad južnim obodom visoravni. Nalazi se na izrazito gradišnom položaju i vide se tragovi opkopa. Crkva je bila ključni predmet naše ophodnje. Naime, kad sam je prvi put posjetio pred nekoliko mjeseci, proporcije broda i nekih od otvora jako su me podsjetili na oblike koje nalazimo u ruralnoj karolinškoj arhitekturi Slovenije. Crkva se inače stavlja u 16-17 st., što je točno za njeno nepravilno dograđeno poligonalno svetište. Nadali smo se da ćemo mjerenjem nekih elemenata naći čvrste dokaze za raniji datum lađe, no dok postoje indikacije koje ću dolje navesti, crkva je pokrivena debelim i nepravilnim slojem žbuke tako da mjerenja nisu dovoljno precizna. Interes koji smo pokazali za Tremu međutim je doveo do zahtijeva od strane župe (Đurđic) za sanacijom, te se nadamo da će tijekom godine doći do zaštitno-istraživačkih radova, koji će omogućiti precizna istraživanja. Zasada navodim da je brod crkve podignut po mjeri 1 korjen iz 3, što je jedna od tipičnih mjera karolinškog sustava te da se neke od glavnih mjera mogu možda izraziti stopom od 304. Sjeverni ulaz lađe s lučnim završetkom približuje se proporciji od 1 korijen iz 2 plus 1 korjen iz 2, što ponovno nalazimo kod slovenskih primjera. Iz žbuke vire ugaoni kameni kvadri a i drugo kamenje, no niti iz toga ne valja ništa zaključivati dok se sav taj kamen ne ogoli (crkva je inače, čini se, uglavnom zidana opekom). Dr. Jakovljević je ustvrdio da je crkva podignuta nad grobovima, dakle ima tradiciju sakralnog položaja, a nije nemoguće da se današnji brod nalazi na položaju starijeg. Odnos brod-svetište, nepravilan, ostaje nejasan do skidanja žbuke i temeljnih arheoloških uvida, a mjerenje prozora, osobito onih zazidanih na brodu bila bi danas čista spekulacija. Oko crkve ima ulomaka kasnosrednjovjekovne keramike.

Ono što međutim po mom nahođenju ukazuje na arhaičnost pejsaža su hagionimija, toponomastika, i položaj toponima. Stotinjak metara na zapad od crkve nalazi se brežuljak Gradišće, iznad ključne pristupne ceste (koja vjerojatno slijedi trasu stare ceste iz Čazme za Ugarsku, i spaja se s glavnom cestom kralja Kolomana sjeverno od Križevaca). Dr. Jakovljević nije našao tragova gradnje ili keramike. Već smo naveli da se naseobina uz put sj. od crkve zove Dvorišče. Povučemo li crtu prema sz na 3 km zračne linije nailazimo na Vražje oko, a još jedna kilmetar i evo nas u Đurđicu kod Sv. Jure na brijegu. Posjetili smo Vražje oko, sustav od dva brežuljka s močvarnom udolinom između njih te ribnjacima u smjeru Đurđica. Kuće su uglavnom recentne, a stanovništvo ne pamti nikakve slučajne nalaze. Pet km sjeverno nalazi se Trema-Osuđevo gdje je u 16. st. bio kaštel (Ozwgo, 1520), 4 km na z je Gračina, Sv. Ivan Žabno je 3 km na j. (uz potok Žabnicu), Čvrstec je 5 km na i., Staro Brdo (237, čini mi se najviša uzvisina u okolici) je 4 km na si-i. 2 km dalje u istom smjeru je još jedno Gradišče, a još dva km dalje Križno drevo (moguće oznaka granice posjeda). Pet km malo više prema sjeveru su Raštani, 3 km na i. je Kozjak, preko puta na i. je hrbat i brežuljak Kosturač (vjerojatno predpovijesno pokapalište, što bi također mogle biti Lončarine oko 1.5 km na z.). Između Sv. Julijane i Vražjeg oka (i Đurđica) teče Tremovački potok, jedini veći vodotok u okolini. Kao zanimljivost dodajem da je u oko Treme sjaset toponima po imenima drveća, pravi mali dendrološki leksikon (Borje, Topolje, Bukovje, Brešče, Lješče, Lješčara, Brestaki, Grabovac, Brestavica, Rašćani, pa još dva puta Buk).

Sv. Julijana koja je ekstremno rijetka u Hrvatskoj, je spoj dvaju svetica, maloazijske i južnoitalske, osobito se časti u Nizozemskoj, a jedno od djela joj je da je istukla vraga.

Zanimljivo je da Trema nije srednjevjekovna župa, no tri župne crkva, svaka na izrazitom gradišnom položaju oko nje stoje kao čuvari nekog posebno znakovitog tremskog prostora. Tako se Trema doima kao neki mali Tibet. Mali pred-kršćanski slavenski Olimp?

Sve ovo nudimo na dalju analizu etnologu, arehologu i lingvistu.

Na povratku smo stali u Križevcima i s Lanom Okrošom, arheologom Gradskog muzeja Križevci dogovorili ophodnju cjelokupne Treme u rano proljeće.

Danas ću dati prekopirati kartu koja se sastoji od 4 segmenta 25tica i nije idealna, no pokazuje stanje stvari i u nju ću ubilježiti gore navedeno. Tko hoće može je dobiti.

Hvala svima koji su pomogli i onima koji će to učiniti u budućnosti,

Vladimir