19.04.2010.
Po dolasku u Pakrac gdje su nas (prof. Goss, M. Cepetić) lijepo primili ravnateljica Gradskog muzeja Pakrac Jelena Hihlik te predsjednik Turističke zajednice Grada Pakraca Zvonimir Miler, u čijoj smo pratnji krenuli kroz šumu do prvog odredišta, starog grada Čaklovca, smještenog na obroncima Psunja na otprilike 400 metara nadmorske visine. Do njega je bilo potrebno oko sat vremena hoda od doline. Stari grad Čakolvec izgrađen je krajem 12./početkom 13. stoljeća iznad toka potoka Rakovca.Smješten je na hrptu što mu je omogucavaloizvanrednu kontrolu okolnog područja.Danas je od cijelog „kompleksa“ koji se nalaziona tom cijelom platou ostala sačuvana visoka kvadratična kula koju s jedne strane opasuje poligonalni zid. Kula se nalazi uz rub platoa. Gradnja je kamena s pomno isklesanim uglovnicima. Prema viđenom, može se zaključiti da je kula imala četiri etaže te da se je prostorno nadovezivala na drugu, vjerojatno nižu kulu (u tom smjeru velike su rupe čija je vjerojatna namjena bila držanje greda). Etaže su bile spojene stepeništem, a u jednom dijelu čak je vidljiv dio zaobljenog svoda koji je gradio taj uzak i visok prostor. Na gradnji su vidljivi kasniji, profinjenije klesani, dodaci, vjerojatno iz kasnogotičkog razdoblja (dio vjerojatno prozorskog otvora). Ono što je danas pod zemljom tj. nije jasno vidljivo, ali se nadzire, jeste da je cijeli plato dugoljastog oblika bio opasan zidinama što je utvrđivalo grad. U samom središtu postoji udubina dosta širokog promjera na čijem mjestu se vjerojatno nalazila kula koja se nadovezivala na ovu danas vidljivu i tako činila prostor za boravak. Dijagonalno od nje, na suprotnom rubu platoa, vidljivi su ostaci gradnje, vjerojatno još jedne kule ili čak i ulaza. Zanimljivo je, da je odmah na uzvisini do straog grada, gdje je velika čistina djelomično opasana jarkomvrlo vjerojatno bilo naselje utvrđenog tipa koje je obradom polja (koja su s druge strane padine) imalo zadatak opskrbljivati gospodara.
Nakon spuštanja u dolinu zaustavili smo se u mjestu Dragović u kojem se nalaze (unutar privatnog dvorišta) ostaci sakralne srednjovjekovne gradnje, najvjerojatnije iz doba romanike. Smještena je na povišenom terenu uz potok, agrađena je u kamenu. Sačuvano je zapadno pročelje s južnim zidom te malim nasumičnim dijelovima sjevernog zida. Na višim dijelovima građevine vidljiva je kasnija pregradnja. Glavni ulaz polukružnog je oblika.
Za kraj smo posjetili Bobare, selo nedaleko Bijele Stijene (velikog srednjovjekovnog grada), u udoliniokruženoj šumskim obroncima . U Bobarama, prema riječima Jelene Hihlik, nalazi se toponim Crkvište kojeg smo pogledali, no nažalost toliko je obrastao dračem da se ništa konkretnije od ostataka kamenja nismo mogli uočiti. No, prešavši potok Jelena nas je uputila na dio koji je podignut, pravokutnog oblika i podosta neravan s uočljivim kružnim i kvadratnim udubljenjima i s mjestimičnim vidljivim ostacima kamena.Svakako jedno od perspektivnijih mjesta za istraživanje!